Korak naprijed očuvanju bioraznolikosti Posavine

Ponosni smo što možemo objaviti da je tim Međunarodne akademije održivog razvoja (MAOR), predvođen predsjednikom dr. sc. Tomislavom Lukićem, uspješno završio projekt: Inventarizaciju i kartiranje invazivne flore na području Posavine. Ovo je prvi put da je takvo sveobuhvatno istraživanje provedeno u regiji. Zabilježeno je čak 35 vrsta invazivne flore koje se nalaze na listama invazivnih vrsta FBiH, RH i EU. Koristeći cijeli literarni izvor i kao bazu kartiranja platformu Plants of the World Online (POWO), stvorili smo opsežnu bazu podataka s više od 3000 fotografija. Ova baza bit će ključna za daljnja znanstvena istraživanja i izradu učinkovitih planova upravljanja invazivnim vrstama Posavine. Ovaj uspjeh ne bi bio moguć bez posvećenog projektnog tima:
  • dr. sc. Tomislav Lukić (MAOR) – voditelj projekta
  • prof. dr. Ana Matin (Agronomski fakultet, Zagreb, MAOR)
  • doc. dr. sc. Ana Sljivic Buljubasic. (Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Mostar)
  • Iva Dujakovic, mag. prot. nat. et amb. (Ministarstvo prometa, veza i zaštite okoliša, Županija Posavska)
  • Iva Sarić (MAOR)
  • Luka Lukić , ing. (MAOR)

Što su invazivne biljne vrste i kakav je njihov utjecaj na okoliš?

Invazivne biljne vrste globalni su problem koji predstavlja jednu od najvećih prijetnji bioraznolikosti, a njihov utjecaj osjeća se u svim ekosustavima, uključujući i Hrvatsku. Iako se na prvi pogled mogu činiti bezopasnima, invazivne biljke predstavljaju ozbiljnu prijetnju autohtonim (domaćim) vrstama i ravnoteži prirodnih staništa.

Što su invazivne biljne vrste?

Invazivna biljna vrsta je ona koja je unesena u neko područje izvan svog prirodnog staništa, bilo slučajno ili namjerno. Ključno je da se, nakon unosa, uspije brzo širiti i razmnožavati, čime stvara veliku populaciju te potiskuje ili u potpunosti zamjenjuje domaće vrste. Primjeri takvih vrsta su ambrozija, pajasen, kanadska zlatošipka i druge, koje su u novom okruženju često oslobođene svojih prirodnih neprijatelja (poput specifičnih kukaca ili bolesti) te se stoga nekontrolirano šire.

Glavni mehanizmi širenja

Invazivne vrste šire se na razne načine, često uz pomoć čovjeka: Slučajno unošenje:  Sjeme ili dijelovi biljaka mogu putovati u teretnom prometu (na gumama automobila, u zemljištu ili s robom). Namjerno unošenje: Mnoge invazivne vrste u početku su unesene kao ukrasno bilje u vrtove, no s vremenom su pobjegle u prirodu. Prirodno širenje: Vjetar, voda ili životinje također mogu prenijeti sjeme na nova područja.

Utjecaj na okoliš

Invazivne biljne vrste imaju višestruko negativan utjecaj na okoliš: 1. Gubitak bioraznolikosti: Invazivne vrste brzo rastu, zasjenjuju i istiskuju domaće biljke. To dovodi do smanjenja populacija autohtonih vrsta, a u nekim slučajevima i do njihovog potpunog nestanka. Time se narušava cijeli prehrambeni lanac i ugrožavaju životinje koje ovise o tim biljkama. 2. Promjena ekosustava: Invazivne biljke mogu drastično promijeniti strukturu staništa. Neke vrste mijenjaju kemijski sastav tla, dok druge stvaraju gustu monokulturu, što sprječava rast ostalih biljaka. Primjerice, pajasen (Ailanthus altissima) ispušta kemikalije koje inhibiraju rast drugih biljaka. 3. Utjecaj na ekonomske aktivnosti: Invazivne biljke nanose štetu u poljoprivredi, šumarstvu i turizmu. Mogu smanjiti prinose usjeva, uništiti šumske ekosustave ili smanjiti estetsku vrijednost turističkih destinacija. 4. Zdravstveni problemi: Neke invazivne vrste, poput ambrozije (Ambrosia artemisiifolia), proizvode pelud koja je snažan alergen, uzrokujući ozbiljne zdravstvene probleme kod ljudi.

Kako se boriti protiv invazivnih vrsta?

Borba protiv invazivnih vrsta je složena i dugotrajna. Najbolja strategija je prevencija, odnosno sprječavanje njihovog širenja. Kada se već uspostave, ključno je rano djelovanje kroz uklanjanje, ali i edukaciju javnosti o prepoznavanju i štetnosti ovih biljaka. Znanstveni projekti poput **inventarizacije i kartiranja invazivne flore u Posavini** iznimno su važni jer omogućuju točno lociranje i praćenje širenja ovih vrsta, što je prvi i najvažniji korak prema izradi učinkovitih planova upravljanja i očuvanja naše prirode. Ovaj projekt samo je jedan u nizu naših postignuća ove godine. Osim brojnih konferencija i edukacija, uspješno smo završili i dva Plana upravljanja za zaštićena područja Starača i Tišina, koje je Vlada Županije Posavske usvojila u lipnju. Pratite naš rad o održivom razvoju i zaštiti okoliša!