Zaštićena područja pružaju temeljnu strategiju očuvanja prirode na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Međunarodna unija za očuvanje prirode (International Union for Conservation of Nature – IUCN1) definira zaštićeno područje kao „jasno definirano geografsko područje koje je priznato sa svrhom i kojim se upravlja kroz pravne ili druge učinkovite načine s ciljem trajnog očuvanja cjelokupne prirode, usluga ekosustava koje ono osigurava, te pripadajućih kulturnih vrijednosti“ (Dudley, 2008), zamjenjujući sve prethodne IUCN definicije.
Prvi nacrt ove definicije nastao je 2007. godine, i od tada je bio podvrgnut revizijama i izmjenama od strane brojnih stručnjaka unutar IUCN-a i Svjetske komisije za zaštićena područja (WCPA – World Commission on Protected Areas), da bi u svojoj konačnoj verziji bio prihvaćen na Svjetskom kongresu zaštite prirode (World Conservation Congress) u Barceloni (Španjolska) u listopadu 2008. godine.
Bosanska Posavina je područje uz rijeku Savu koja nije dovoljno istraženo sa aspekta zaštite prirode. Do danas nema niti jedno zaštićeno područje u skladu s Zakonom o zaštiti prirode FBiH, a ima iznimne potencijale. Bosna i Hercegovina
Međunarodna akademija održivog razvoja izradila je stručne podloge za proglašenje dva područja u Bosanskoj Posavini zaštićenim i to Zaštićeni krajobraz „Starača“ i Zaštićeni krajobraz „Tišina“.
Istraživački tim su bili:
- dr.sc. Tomislav Lukić, voditelj projekta, TUV NORD adriatic ; Međunarodna akademija
održivog razvoja, - prof.dr.sc. Svjetlana Stanić Koštroman, Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih
znanost, Mostar ; Međunarodna akademija održivog razvoja, - prof.dr.sc. Dalllibor Ballian, Šumarski fakultet, Sarajevo; ANUBIH,
- dr.sc. Tomislav Dubravac, Hrvatski šumarski institut, Jastrebarsko, Zagreb; IANUBiH,
- doc.dr.sc. Ana Buljubašić, Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanost, Mostar;
Međunarodna akademija održivog razvoja